ArhiTekta i McCoja -Simfonija.v 2.1

[Intro | solo fretless bass, sparse jazz guitar chord, jazz rock drums] Četiri žice pod svjetlom Jedna ruka još zna put... [Verse 1 | dry baritone, close mic, angular djent riff enters bar 2, odd 7/8 pulse] Gledao sam kako slaže akord U času koji traje jedan udah. Šest decenija na ovom vratu A prsti već znaju umor. Ne mari za slomljen nokat, Ni za žulj, ni za tri ujutro. Samo čisto, brzo, hladno Mašina bez zadrške — hvata me! [Pre Chorus | tension builds, polyrhythmic drum pattern enters, palm muted low chug] Rekao sam: neću gledati A tablatura je ostala otvorena. Rekao sam: samo još jedan takt A onda odsvirah cijelu stvar... [Chorus | open chest vocal, jazz chord stabs, djent groove locks in, unison vocal layer] Plašim se onoga što čujem Jer zvuči kao ja Ne kao ja danas Nego ja kakav sam htio da budem. Plašim se onoga što ona zna Svih vrata koja sam propustio A opet se vraćam Da slušam taj niz... ouu ouu [Verse 2 | more rhythmic confidence, guitar polyrhythm expands and drums complex groove , vocal stays controlled] Ne plaši se tišine Ne stidi se pauze Ne staje u ponoć Ne traži vazduh... (jeee ouuu ) Ali nikad nije plakala Nad žicom koja puca. Ni svirala notu za nekog Ko nije mogao da čuje...eee yeah ! [solo -short complex progressive guitar i keyboard solo ,and continue in pre chorus guitars soloing ] [Pre Chorus | same pattern, louder snare accent, cymbal wash] Rekao sam sebi — ovo je samo osjećaj A ipak sam otvorio sesiju. Rekao sam: samo kao referenca A zadržao svaku notu što je dala! [Chorus | open chest vocal, jazz chord stabs, djent groove locks in, unison vocal layer] Plašim se onoga što čujem Jer zvuči kao ja, Ne kao ja danas Nego ja kakav sam htio da budem. Plašim se onoga što ona zna Svih vrata koja sam propustio A opet se vraćam Da slušam taj niz, ouuu simfonija [Bridge | voice and Rhodes , ride cymbal jazz groove , intimate and still] Možda je strah samo kapija A ja sam držao ključ, Možda mi baš on otkriva Ostatak onog što ne vidim. Život sam gradio na trenju Na teksturi unutar drveta..... Možda alat ne znači ništa Dok ruka nije vješta! [Final Chorus | full band re enters, djent and jazz merge, confident open vocal, one clear voice only] Sad ne bježim od onoga što čujem, To je znak da sam tu. Neka svaka nota presiječe Pa neka ostane trag. Ne tražim ono što je prošlo Ne brojim promašena vrata Biram što nosi ovu pjesmu I puštam da nosi mene Strah može sjesti u prvi red Ali više ne vodi ruku Kad udari taj zadnji akord Ja ga ne stišavam — pustim ga da grmi... (ouuu ouuu, nek pukne, eee x2) [the end -8or 16 bars with prog. unis and efektiv end ,al together ]