Refren Popeo sam se spiralnom slavom, dvorac u magli čeka, Mjesečevi tornjevi zovu, sjene se uvijaju bez prestanka. Dolinu sam ostavio daleko, stranice ne okrećem, Vrata su zaključana, ja sam kralj na pozornici. (Prije refrena )-Reflektori gore kao dan, gomila vrišti moje ime, Ali odjek u dvorcu zvuči potpuno isto. Refren Dvoja vrata u ogledalu, dva života što ne mogu spojiti, Lijevo je hladno i ukleto, desno vatra na nebu gori. U sredini ja s Telecasterom, osmijeh kroz laž, Slava je zlatna autocesta, ali vrag vozi noću. [(Stih 2-(Dinamicki podizanje)] Bijele linije na stolu, bijeli šum u glavi, Sveta knjiga otvorena, ali molitva je prazna. Svaki grad izgleda isto s trideset tisuća stopa, Sletim, potpišem plakate, pa se vraćam s ulice. (Prije refrena) -Golubica leti u zalasku, osjećam se skoro slobodno, Ali krila su od papira, gore ravno sa mene. ouuu jeeeah Dvoja vrata u ogledalu, dva života što ne mogu spojiti, Lijevo je hladno i ukleto, desno vatra na nebu gori. U sredini ja s gitarom, osmijeh kroz laž, Slava je zlatna autocesta, ali vrag vozi noću. Dvorac se smije kad sunce udari u krom, Crveni auto s crnim krovom šapuće “samo idi dalje” Ali put ne vodi u raj, pozornica nije dom, Ja sam duh između, okovan vlastitom pjesmom. Još jedna pilula da utišam vukove u očima, Još jedno napijanje da utopim istinu što ne mogu skriti. Put se penje, zrak postaje tanji, Ako padnem, hoće li me svjetla uhvatiti ili pustiti da se srušim?